Brojači vremena

Oduvijek predugo ostajem u vremenu, zapravo me ne smeta, samo se začudim, zar je već toliko prošlo, čega ono zapravo

Ti vanjski pokazatelji vremenskog protoka, sati, dani, godine, prolaze pokraj mene; ponekad se rukujem s nekom obljetnicom, učestvujem ako je baš zgodna fešta.

Razum je naravno, negdje u prikrajku, svjestan da je već dobar dio pretočen u prošlost no svakodnevnica nema limita, ako je intenzivna traje bez odbrojavanja, onih 24 pripada vanjskom svijetu, osobni doživljaji mjere se drugačijim parametrima.

Shodno tome onda i traju neovisni od malog umnog marljivog brojača ne pitajući ga koliko je sati, koje je doba dana ili životnog razdoblja.

Uglavnom tada iščeznu vremenske odrednice, ostaju emocije koje hrane ili razaraju.